ORIS: Ove godine obilježava se stogodišnjica ro|enja arhitekta Jurija Neidhardta. On je, kako ste više puta istaknuli, značio mnogo za vaše usmjerenje prema arhitekturi. Uostalom, svojim radom na dostojnom obilježavanju te godišnjice to ste i potvrdili. Što je on značio za vas?

Ugljen: Profesor Neidhardt došao je tridesetih godina u Bosnu iz Le Corbusierova ateljea, a na poziv arhitekta Dušana Grabrijana, tada profesora na Srednjoj tehničkoj školi (STŠ) u Sarajevu. Grabrijan je prvi koji je, proučavajući orijentalnu kuću adaptiranu prema zahtjevima našeg podneblja, otkrio niz načela koja su proklamirali pioniri moderne arhitekture kao osnovne postavke suvremene arhitekture primijenjene u stambenoj jedinici. Da mnogo ne duljim, neke od tih postavki bile su polivalentni prostor, uklanjanje ili raščišćavanje prostora od prekomjernog namještaja, ugradba plakara, nadalje prostorno prožimanje, prožimanje eksterijera i interijera, mnogo svjetla, pravo na vidik, naselje u zelenilu i priroda kao element kompozicije, kuća koja se vani javlja kao kubistička plastika.

Neidhardt je uvijek naglašavao da je bio ushićen tim saznanjima, iz kojih izvlači prekovremenske vrijednosti arhitekture. Njegovo daljnje djelovanje bilo je sublimirano u brojnim natječajnim i drugim radovima – sintezi univerzalnog i regionalnog, uvijek čisto stojeći na pozicijama moderne arhitekture.